OceanEyes blog
18.12.2004., subota
I wish i had an angel
|
I wish i have an angel To be by my side When i'm anctious When i'm angry Whwn i'm sad I wish i have an angel To care for me To be here wheather it's night or day To understand what i gotta say When my words get stuck in fray I wish i have an angel To love me To laugh with me To cry along with me I wish i have an angel Of my own To stay upon I won't be feelling so alone I had one though But i was stupid And i've lost it Now, again, i'm alone Flashes of memories Keeps comming back Bu you're not here And again i'm cold and dark One thing i know for sure You're never comming back Never! You're gone forever! - danas sam napisao tu pjesmu u školi dok sam izletio sa sata engleskog... jednostavno riječi su same navirale.... nije baš nešto (vjerojatno je tu i pregršt gramatičkih pogrješki) ali potrudio sam se.... Prvo sam ju napisao na mob u poruku pa sam jus ad prenio prvo na svoj sajt, pa i na blog... nadam se da vam se svidjela... |
- 15:20 - Komentari (10) - Isprintaj - #
"Memento" rewiew
|
Evo ljudi uprao sam pogledao "Memento"... radio se o filmu na novoj o kojem sam čuo puno još i prije, i vjerujte ljudi uvelike je ispunio moja očekivanja! Dakle ukratko radi se o jednom čovijeku, koji je prije bio privatni istražitelj... Poslije napada na nnjegovu ženu i njega u vlastitoj kući (prilikom čega mu je žena silovana u smaknuta, a on dobiva teške ozljede glave) dobiva jedan "sindrom"... Naime, nešto slično amneziji, ali sjeća se svega, no zaboravlja stvari koje su se netom događale (dakle u posljednjih 10-ak minuta recimo).... Primjerice nemože se sjetiti automobila, kako je došao na koje mjesto, zašto, pojedinih ljudi s kojima razgovara po više puta se uopće ne sjeća... No on je usavršio tehniku... Svaku važnu osobu koju upozna slika i napiše kratku "crticu" ispod slike (slika "polaroidom" pa su slike odmah gotove), svoj automobil, ime hotela gdje mu je stan etc... sve mora slikati da se može prisjetiti kad zaboravi... ma zaista fascinantno...I što je najveća ironija u tome svemu njemu je zadatak zapravo namjera otkriti ubojicu njegove žene i ubiti ga... Na putu se susreće s mnogim likovima, pa na kraju i s ubojicom kojeg je tražio... Mnogi ga žele iskoristiti zbog njegove "mane" i tako... Zanimljivo je to na koji je naćin opisat tijek filma zapravo redosljed događaja, fabula... Nije standardno, već kao u "klipovima" ali da su pušteni unatrag tako akd se gleda film kraj je početak, a početak je kraj... ma zaista fascinantno... Oduševljen sam ovim uratkom i stvarno mi je drago što sam ga pogledao, nisam siguran dali će biti reprize ali nadam se pa ču ga pogledati još jednom... a svim onima koji ga nisu pogledali... neka bude žao... KER OUT! |
- 01:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #
16.12.2004., četvrtak
Update...
|
Evo pošto nisam inspiriran za pisanje neznam kakvih dubokoumnih textova, te za nekakvo reseravanje i poziranje, napisat ću ponešto o novostima iz svog dosadnog života... Dakle, kao i kod mnogih vas, najaktualnija tema u zadnje vrijeme je "Gdje si za Novu?"... Pa već mi je pun kurac toga! Svi al ama baš svi me o tome ispitivaju... (ne samo mene, već SVI SVE)... pa dajte prekinite, već mi je dosta toga.. Od novosti važnijih je da sam slobodan :)) te da sam ovaj tjedan bio samo 3 dana u školi....i to ne cijela 3 čak! Jedva čekam subotu da se ubijem ko stoka i zaboravim na sve probleme, to me zapravo i drži na životu! Toliko mi je dosadno u zadnje vrijeme da neznam kud bih sa sobom! Čak više ne pomažu no Starcraft, forumi, chatovi, ICQ.... ma ništa! Ništa mi se enda radit, po cijele dane bih samo spavao i ne izlazio iz kreveta ako treba! Što se tiće "ljubavnog" stanja zasad je "dobro"... upravo sam izašao iz veze koja se protezala skoro pa 3 mjeseca, počeo sam već dalje "tražiti" ali bojim se da u pravoj vezi nebudem mogao biti još dulje vrijeme... Idem sad, idem malo igrati Starcraft, posjetiti forum i tako to... do sljedeće "inspiracije".... so long! |
- 21:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #
14.12.2004., utorak
Dedicaded to Dimebag Darell (Pantera)
|
Dogodila se tragedija i to u samom crnilu. Naš ponos i jedan od najboljih gitarista u povijesti glazbe je umro. Doživio je smrt na jedan on najgorih načina. Propucan je 5 puta u glavu. Legenda više ne postoji, pomirimo se s tim. Suze su potekle na sve strane. Mislim da više nema svjetla u nama. Obožavatelji Dimebag Darrella su ostali blijedi, riječi više nisu postojale, samo tuga i sjećanja na njegove nastupe. Mnoga braća metalci su ostavili dirljive poruke po internet stranicama. Naravno i veliki metal bendovi današnjice. Naš heroj je umro sa gitarom u ruci , to je vjerovatno i priželjkivao samo ne na takav nacin. Trebao je biti okružen svojom obitelji i svima koji ga vole i biti popraćen suzama , ali ne crnim već ponosnim što je pružio svijetu dar za glazbu. Iz izjava koje sam pročitao na internetu zakljućio sam da je Dimebag Darrell bio jedan od najtoplijih osoba, pružao je svima svoju utjehu , nikome nije okretao leđa ,a svoje obožavatelje nikad nije ostavio na cjedilu. Nijedne riječi ga ne mogu vratiti, ali mogu utješiti svijet kao i njegovu obitelj. Pokazao je publici svoje umijeće ,a mi njemu poštovanje. Legendo, nadam se da si pronašao neko mirno mjesto na kojem možes i dalje svirati i promatrati sve one koje žale za tobom. Najviše moje utjehe idu tvom bratu , ženi i ostatku obitelji koji se mole za tebe. Shvaćam kako im je sad kada se probude, a tebe više nema , samo uspomene sa starih slika. Ovaj svijet je imao puno heroja , a Dimebag Darrell je bio jedan od njih. |
- 21:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #
09.12.2004., četvrtak
Away from home
|
Evo danas sam bio u Požegi na "poslovnom sastanku" :)) Da, u sklopu Ekonomske škole u Bjelovaru imamo predmet "Gospodarski praktikum" koji je svojevrsna praxa za rad u poduzeću.... Dakle radi se o tome da imamo svoju fikrtivnu tvrtku i poslujemo sa istim takvima diljem hrvatske (radi se o pravom poslovanju i prometu, samo bez novaca i robe)... Uglavnom, povodom toga smo se mi danas uputili u Požegu.... Prije sastanka ragledali smo proces proizvodnje čokolade u "Zvečevu", obišli par birtija, upoznali simpatične ljude... Sam sastanak je prošao u redu... Morao sam držati prezentaciju pred 50-ak ljudi te djelatnika drugih fiktivnih tvrtki ali frka je u tome što rpezentaciju u trajanju od 10 minuta NISAM IMAO PRIPREMLJENU!! To je bilo strašno.... Sve sam morao improvizirati no na kraju je ispalo ok i pokupio sam dosta pohvala... Da ne zaboravim veliku količinu zajebancije u busu što nam je uvelike skratilo put... Volim sve svoje prijatelje i neznam što bih bez njih! Poslije izleta uslijedio je boravak u Starsu te zajebavanje (mene od srane drugih zbog obleke) i tako... sve u svemu, kvalitetno proveden dan... PS. Pozdrav svim Požežanima! Zakon ste! |
- 20:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #
06.12.2004., ponedjeljak
The day after tomorrow...
|
Evo... Prošla je ta nedjelja... Pa skoro već i ponedjeljak.... Znate i sami (vi koji izlazite i volite tulumariti) da su nedjelje najgori dani u tjednu.... Mukotrpno ustajanje, buđenje ponekad i u vlastitoj bljuvotinji, mucnina u zelucu, ostaci zadnjeg obroka zaljepljeni za lice... (ok, ovo je bilo gnjusno :)) Ma uglavnom muka... Tako mi je bilo i jučer, mislios am da nece nikad proci.... grrrr! Poludio sam, nemožeš sjediti ni na koji način, pokušavaš sve zadržati u sebi ali neide, želudac ti se jednostavno diže... ma gnjus! AL dobro, nakon 3 sata sam se malo oporavio i svratio u omiljeni kafic u omiljeno društvo i vidio omiljenu osobu i odmah mi je bilo bolje... Proveo sam ugodnih 5 sati tamo i prebrodio nedaće :)... i tako je svanuo i taj ponedjeljak kad se moram spremati za školu, novi radni tjedan etc... ma grrr!! No na kraju se ispostavilo da je dan bio sasvim ok... frend mi je dobio amsne pare na kladionici, tako da smo se prije skole mrvicu pripili, u skoli zajebavali i neopravdane dobili... Poslije škole uslijedio je odlazak u omiljeni kafic i nalazak s NJOM!... so sweet! Anyway, dođoh kuć, gdje su me dočekali novci od Sv. Nikole ;p tako da sam se još malo razveselio i tako... sve u svemu... zadovoljan sam provedenim... Još jedan dan iza mene, još jedan dan ispred mene... takoto u životu biva... budite dobri ljudi i slušajte mamu i jedite puno kiselog zelja i sarme! :) ps isprike na pravopisnim grješkama, griješkama u pisanju te u "šđćčž" jer nisam navikao na njih pa ih miješam... :) |
- 23:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Breaking the habbit...
|
"I'm not a perfect person... as many things i wish i didn't do but i continue learning, i never ment to do those thigs to you..." kao sto kaze Hoobastank u svojoj pjesmi, kažem i ja na svom blogu, a odnosi se na jednu osobu, s kojom imam jako složen i kompliciran odnos... Zapravo neznam zašto ovjde to pišem, no htio bih vam ispričati jednu priču.... Dakle u kratkim crtama... Ima jedna cura, koju sam volio, jako volio, možda čak i previpe (zapravo, još uvijek ju volim), kako stvari stoje, voli i ona mene, ali... ja to vama nemogu objasniti... to je tako čista ljubav... tako predivno i čisto, nevino i neiskvareno... takvo nešto u životu nisam doživio... Problem je u tome što ja to nisam znao cijniti...To mi je kao navika... Da izgubim sve što je vrijedno i sve što je čisto u mom životu... Isto se zamalo dogodilo i s njom... Mislim da još nade u spas ima, da još nije sve gotovo, a vatra koja je postojala izmđu nas, ako je prije tinjala, sada se raplamsala i gori kao nijedna druga... Problem je moj jebeni ponos... Stvari stoje tako da smo i ja i ona vrlo tvrdoglave osobe i volimo e inatiti... nažalost, ja više... i tako nakon 5 prekida i pomirivanja, našli smo se u gadnoj situaciji... Ovoj situaciji... Volimo se neizmjerno i neupitno, a nismo skupa... a zašto? Zbog MOG glupog ponosa i zato što uvijek gledam što će mi drugi reći i kako će ljudi komentirati stvari, umjesto da slušam svoje srce i da radim što ja mislim da je pravilno... Kao što rekoh mislim da još sve nije gotovo i da ima nade na spas... ovaj post je prvi korak tome... Dakle ljudi, ako se nađete u sličnoj situaciji, a muče vas isti problemi kao mene, ma zaboravite taj prokleti ponos, ne obazirite se što će drugi reći, zaboravite svoje loše navike... Ubite demone skrivene duboko u vama, zaključajte ih u tamne prostorije da vam više ne smetaju... prije no što je prekasno... nadam se da za mene nije... da za NAS nije... YOU KNOW I LOVE YOU SO! (you know who you are) |
- 00:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #
04.12.2004., subota
100 % me
|
Neznam dali je već drugi dan "posjedovanja" bloga zapravo pametno uputiti ovakvu kristiku većini BLOG-ovaca, no uvijek sam otvoren, takva sam osoba, uvijek ću reći što mislim, što želim, i što mi je na pameti... welll... let's begin... Nisam imao baš prevoše stvari za raditi u zadnjih 2-3 sata pa sam si uzeo malo slobode i prelistavao i explorao blogove različitih autora, vrta i boja... anyway, primjetio sam činjenicu koja... ne da me je pogodilla, niti razočarala, nego jednostavno samo zaintrigirala i ponukala da nešto napišem o njoj... Radi se o tome da sam shvatio kako su mnogu ljudi koji pisu u svoje blogove zapravo POZERI!! Nadam se da svi znate što su pozeri i uopče pojam poziranje... Mnogi pišu samo nekakve strašne činjenice, prave se pametni, glume zapravo ono što nisu... a zašto? da bi dokazali što? da su "pametni", inteligentni, da imaju smisla za kolumniranje? ili možda da se "mi ostali" osjećamo manje vrijednima jer nismo "pametni" kao oni?? na-a... don't hink so... ovim putem svima dajem obećanje da nikad neću biti takav i daću uvijek biti ono što jesam, 100% me, što zapravo ovaj post i dokazuje. Mnogi govore o takvim dobokoumnim i laički rečeno, "teškim" temama da bi dokazali poantu koju sam naveo višlje, a zapravo nekuže da se takvi blogovi NE ČITAJU! Ispravite me ako sam u krivu (nadam se da nisam), slobodno me kritikujte (kritike su dobrodošle), ali barem ću znati da sam napisao nešto što JA mislim da je dobro i što smatram ispravnim, a ne nešto o ćemu sam pročitao u nekoj knjizi i doslovce prepisao par temeljnih pojmova... ma sux! žao mi je ako sam nekoga uvrijedio ali morao sam to reći jer na kraju krajeva, napisao sam da ću uvijek reći što mi je na pameti... pa tako i ovdje.... 100 % me |
- 17:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Die happy...
|
...Nikad nisam zamišljao da ću ikada ovo zamisliti, a tek izgovoriti, a TEK javno napisati... Stvarno neznam čime sam to zaslužio, ni što se zapravo dogodilo da se je moj stav prema životu promijenio, da sam postao optimist, te sretni i bezmrižni dječak... Zaista neznam što se zapravo dogodilo ali ujutro sam se jednostavno propbudio kao NOVI ČOVJEK! Kao da je onaj stari, mrzovoljni dio mene umro a njegovo mejsto zamijenio novi ja... Jednostavno vam ljudi ne mogu opisati koliko sam sretan sa svojim životom, iako možda i nije savršen ali je MOJ i jednostavno se moram naučiti cijniti ono što imam a ne samo plakati za onim što nemam... ironija je u tome što su mi ljudi zapravo govorili da će doći jedan dan (kao danas) dok ću se tako osjećati... a ja... ja sam im se jednostavno smijao u facu! Neznam zašto sam zapravo tako dobre volje, zaista neznam, ali znam jedno... a to je da se ne želim mijenjati... Razmišljao sam ponešto u školi... Pa ja zapravo imam sve što mi treba u životu, i zbog čega se onda stalno bunim u zanovijetam? Ništa me više ne može naljutiti, rastužiti ili baciti u bed, toliko sam sretan i počeo sam se veseliti malim životnim stvarima od kojih mnoge nisu ni vrijedne spomena, no jednostavno me vesele... Eto, samo sam osjetio potrebu da sve ovo podjelim s vama, oprostite ako vas zamaram, ali jednostavno sam tu soju sreću i radost morao podijeliti s nekim... OUT! |
- 15:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Getting started!
|
Dakle ovo je moj službeni prvi post na mom blogu... Hehe... Feells so good.... Uglavnom, opis bloga piše vam sastrane! Pa počnimo žurno... Zadnjih par dana (zapravo danas i jučer) su bili prava kalvarija. Uhvatio sam neku gripu i prehladio se užasno! Nisam bio 2 dana u školi već sam se ostao doma lijećiti... Užas jedan veliki... Pretežito sam umirao od dosade (na navrate i od temperature, glavobolje, grlobolje)! No barem sam uhvatio malo vremena za neke druge stvari vrijedne spomena u mom životu! Konačno sam napravio taj prokleti edit sajta (kojeg možete baš i posjetiti), instalirao toliko očekivani NFSU2 (Need for speed: Underground 2), zaigrao koji puta, igrica mi se svidjela no ništa specijalno... Uglavnom sam igrao Starcraft po cijele dane i visio na netu... Željno očekujem dolazak ADSL-a u Bjelovar grad! Jedva čekam vremena kad ću 24 / 7 biti na netu za cirka 200 - tinjak kuna (dakle 2 GB), ma milina! No ti su dani predamnom i kao što napisah željno ih očekujem! Trenutn oje petak, zapravo subota, 1:20 a ja ujutro moram u školu!! Poludit ću... Anyway, ljudi, kako je, tako je, što se mora nije teško, pa tako ni to... The point is da sad moram ići na spavanac ako sutra želim biti koliko - toliko normalan na nastavi.. Čitamo se sutra prije grada... Pusa svima, Love KER! |
- 01:21 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
SOng of the week!
Klikom na ovaj link mozete skinuti ovotjedni song of the week sa moje stranice Link za stranicu! My page Link za song of the week! Song
Music - preporuke tjedna!
Sekcija u kojoj ćete svakog tjedna moći vidjeti po 5 naj pjesama po mom izboru, a po pravilu ćete jednu od njih (obično onu koja se nalazi an prvom mjestu) skinuti sa mog sajta... URL je vidljiv u sekciji "linx" Dakle: 1. Coldplay - Yellow 2. Oasis - Don't go away 3. Oasis - Living forever 4. Bodyjar - Not the same 5. Static X - So |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||